srijeda, 16.09.2009.
Iza ugla čujem muziku...
Tužno,ali istinito je da se dignemo tek kada nas život baci na dno.Na dno dna.Natjera nas da promjenimo pogled na svijet,ako želimo opstati.I priviknemo se s vremenom na nove okolnosti,na nove ljude kojima smo odlučili dati priliku u želji da se bolje osjećamo.Znate što,pa i nije tako loš osjećaj upoznavati nove ljude,otkrivati svijetu svoje vidike i dopustiti svijetu da nama proširi vidike.Budimo tolerantni.
Apsurdno je podsjećati se i živjeti u prošlosti jer nam ne donosi ništa osim tužnih sjećanja na neke sad već davne dane.Znam tko sam,kakva sam i koje su mi mogućnosti i prioriteti i znam da me se više neće sputavati.Gledajmo životu u oči,nije on toliko loš koliko stara iskustva pokvare sliku.
Dugo nisam pisala ovdje,ne zato jer nisam imala što reći,već ne sviđaju mi se uhodane stvari.Da ne duljim,puno toga se dogodilo ovo ljeto.Kao prvo postala sam punoljetna,što će reći i psihički preobrat je uslijedio.Ljeto je bilo,definitivno,najbolje dosada.Ispunjeno,prošarano,nadasve zanimljivo.Od svakodnevnih kupanja i igranja odbojke na pijesku,sestričninog vjenčanja sa rukometašem(kojem držim fige da se vrati u reprezentaciju!),odlaska na more i ludog 19satnog putovanja doma samo zbog koncerta Prljavog kazališta(koji je inače bio legendaran i na vrhu popisa mojih želja),do maturalca koji nije mogao ispasti bolje...
Povratak u školske klupe zadnje godine uslijedio je i brže no očekivano.Ipak,drago mi je što sam tu gdje baš jesam.Cilj je paralelno završiti gimnaziju i upisati faks.Ove godine,posebice,ima puno obveza i želja i ciljeva,ali sve se čini lakše kada znaš za što se boriš.
A možda se nađe vremena i za još nekoga.
utorak, 12.05.2009.
Ne pitajte me noćas ništa,pustite me da šutim.Noćas trebam mir.Stare rane opet peku,moje bitke dalje teku...
Svaka riječ se čini suvišnom i nepotrebnom.
Bojim se pogledati u nešto što u meni ipak ne prestaje kucati.Nešto što sam s najboljom namjerom odložila u kutiju sa starim slikama i uspomenama,spremila duboko ispod kreveta u nadi da više nitko neće ostaviti traga.Bojim se straha od novog lutanja hodnicima samoće.Gubljenja među četiri vlastita zida.Bojim se da ću posrnuti jer nisam dovoljna jaka da preživim ponovno.
Uzalud borim se protiv sebe,skrivajući se iza nekoga tko nisam.Umorna od čekanja i praznih riječi.
I sada mamurna pita gdje je utjeha,gdje je mladost nestala...Tražim zaborav...Sve još miriše na nju.I dan.I jutro što će doći nakon ove noći,noći bez sna.
U mojim venama još je njenog otrova,još je doza prejaka...
nedjelja, 19.04.2009.
BE NOT AFRAID OF LIFE
Dođe i vrijeme u životu kad puno toga ne ide svojim tokom.U tim očajnim trenutcima moramo odabrati svoj put.
Hoćemo li se boriti za opstanak dok nam drugi diktiraju tko smo mi zapravo?
Ili ćemo ostaviti svoj trag?
Hoćemo li biti zadovoljni svojim izborom?
Ili ćemo prigrliti nešto drugo,nešto novo?
Svakog jutra biramo hoćemo li napraviti korak naprijed ili jednostavno odustati.
petak, 10.04.2009.
Odlazim i ne kažem zbogom...
U srcu te nosim sa sobom...
A mislila si da te neće boljeti,
Ako odeš prestat ćeš me voljeti,
Ali uzalud je sve...još uvijek voliš me...
Dotakni me usnama.
Još voli me pjesmama.
Dotakni me prstima.
srijeda, 01.04.2009.
I think I need a sunrise, I'm tired of the sunset
Ne mogu se sjetiti kako nastaviti.
Ja još uvijek čekam ono nešto.
Danas sam spoznala nešto vrijedno.Unatoč svemu i svima,ostati sebi iskren.
Sumnjala sam previše,zaboravila na onaj dječji,nepokvareni osmijeh.Skrivala sebe i osjećaje.Glumila.Zabranila si i zaboravila što to znači voljeti.Slomili su me i oduzeli sve ono što me čini sretnom.Guši me predugo to tapkanje u krug.
I nikako pronaći prokleti izlaz iz mraka.Hladnoće.Praznine.Početi ispočetka.Vjerovati i cijeniti sebe.Nikako ugledati sunce.Što će mi sunce na nebu kad me njegove zrake ne griju?
Ponekad nas povrijede...bol stegne...dotaknemo dno..lice operemo suzama...no samo kako bi odrasli.Bili jači i snažniji no ikad. Znam što želim i zašto to radim jer sve ima svoje zašto i zato.
Danas sam ponovno otkrila kako neki još uvijek vjeruju u mene.Iznenadila sam se i sitnica,najmanja sitnica,me oraspoložila.A osmijeh,osmijeh je nešto neprocjenjivo što posjedujem.U posljednje vrijeme sam mnogo pisala o lažnim osmjesima i sreći jer sam zaboravila iskreno se nasmijati.Poželim vratiti sve one trenutke kad mi je sve bilo smiješno,kada me trbuh bolio od smijanja.Suze radosnice.Ne bi čovjek vjerovao koliko nasmijana znam biti.Nedavno u razgovoru mi je istaknuto kako osvajam ljude sa osmijehom.Da,tada,ali još uvijek nije kasno ispraviti pogrješke i ponovno osvajati.
Nisam više toliko emotivno nestabilna.Na teži način,ali naučila sam odvojiti važno od nevažnog.
Svijet se i dalje okreće,a ja sam se sjetila s kakvim obećanjem sam kročila u ovu godinu.Samopouzdana,jer znam koliko dobrote,iskrenosti,ljubavi,smijeha,volje i želje nosim u sebi.Bez potrebe da se opravdavam drugima,na kraju ja sam ta koja drži stranu sebi.
A ja sad idem u nove pobjede.
srijeda, 25.03.2009.
In the light of the sun, is there anyone?
(Oh dear you look so lost, eyes are red and tears are shed,
This world you must've crossed... you said...)
You don't know me, you don't even care
You don't know me, and you don't wear my chains... you said.
(Essential yet appealed, carry all your thoughts across
An open field,
When flowers gaze at you... they're not the only ones who cry
When they see you
You said...)
I think I'll start a new life,
I think I'll start it over, where no one knows my name,
I think I'll get a lover and fly em out to Spain...
I think that I'm just tired
I think I need a new town, to leave this all behind...
I think I need a sunrise, I'm tired of the sunset,
(Where no one knows my name...
Where no one knows my name...
Where no one knows my name...)
Stvari su postale,naprosto,težim nego što su se činile.
Odustati?Ne.Nastaviti?Teško pronalazim smisao.No,smisao i je nastaviti dalje,bez obzira na udarce i modrice koje ostaju.Trudim se,ali uvijek ono malo nedostaje.Ono malo,tako nezamjetno malo.Ponekad treba prkositi sudbini i znam da trenutno prkosim svakom normalnom zakonu prirode,ali znajući da samo najhrabriji opstaju.
Znam da se problemi ne rješavaju suzama,no to ostaje unutar moja četiri zida.I možda tek lažni osmijeh odnese suze i možda se čini sve u redu.Možda se činim sretna i zadovoljna.Možda.Ipak,sve ostaje na možda.
Tišina ne podrazumijeva istinu.
Do you ever wonder if we make the moments in our lives or if the moments in our lives make us?
ponedjeljak, 16.03.2009.
U potrazi za mogućim tračkom svjetlosti.
Htjela sam pisati o nečem lijepom.Htjela sam napisati kako je dobar osjećaj kad ti sunce dotiče tijelo i kako je posebna ta toplina nakon hladnih dana ...kako ti je najednom tako toplo i oko srca...Htjela sam napisati koliko mi puno znači provesti dan u prirodi sa svojima,makar se ubila od posla.Htjela sam,imala sam najbolju namjeru,ali nemam volje pisati.Kao i tisuće drugih doživljaja,neke stvari ne možeš objasniti drugima.Ne možeš im prenijeti određen osjećaj u tom trenutku.Ne možeš im objasniti koliko ti je to važno.Ne možeš,jer neće razumjeti. Toliko toga se dogodilo u zadnjih par dana da želim samo pobjeći što dalje od ovoga,od svega....Sakrivena u najmanju rupu na svijetu,okružena tišinom i mrakom,ne razmišljati o ničem jer neću problemima naći kraja.Ne boli što ne znaš.
Ako tražiš nekoga,nekoga za čuvanje
onda imam ruke za tebe
i za tvoje vrelo čelo
dlanove meke kao jastuke...
Uzmi me...
To je sudbina...
Ima žena koje zaključaju srce poput dragog kamena.
ponedjeljak, 02.03.2009.
You're All I Have
Danas sam zapravo shvatila koliko malo mi treba da budem sretna.Tek neka dobraa pjesma i odlazak na kavu sa dragom osobom.Čitala sam stare mailove i naletila na nešto već podosta staro...
x Moje ime: Antonia
x Gdje smo se upoznali? U 53nji, zadnji dan škole-SS Petrinja
x Koliko me dugo poznaješ? 11 mjeseci, od 18.6. 2007.
x Kada smo se zadnji put vidjeli? jučer
x Pušim li? (mislim na cigarete) nope, dobro si dijete :D
x Vjerujem li u Boga?Mislim da da
x Što si pomislila kad si me prvi put vidjela? da te trea pošteno napit :D
x Koliko mi je godina? skoro 17 (za 52 dana)
x Datum mog rodjenja: 26.6.1991
x Što misliš, kakvo ja mišljenje imam o tebi? Ljoljaš me?
x Boja mojih očiju: zeleno-smeđa, ovisi o vremenu
x Imam li braću ili sestre? da, i ne voliš mlađu seku
x Jesi li mi koji put zavidjela?? narafo, skroz si pametni i s 5 prolaziš
x Što najradije radim kad sam vani (u prijevodu, kad nisam doma)?provodiš vrijeme samnom, piješ u md-u, kafenišeš
x Što najradije radim kad sam doma? visiš na kompu i čitaš
x Sjećaš li se nekih od prvih stvari koje sam ti rekla?
'bok ja sam antonia, drago mi je'
'čekam frendicu koja odgovara'
'ti si luda'
x Koju vrstu glazbe slušam? sve i svašta, od pop pjesmuljaka do rock balada
x Što to je najbolje na meni?neam pojma, sav si mi cukani
x Najdraža stvar? Čija? Tvoja? Hm...Tvoj stari mob, mp3
x Jesam li smiješna?kad se opustiš i kad si s nekim kog poznaš
x Jesam li dobra mamina curica ili ono suprotno?obadvoje zapravo, ti to po potrebi.
x Jesam li za tebe dobra frendica, samo frendica ili jednostavno netko koga poznaš?
fali ti fest frendica :)
x Koji bi mi nadimak od slijedećih dala? Preppy, Slutty, Average, Sporty, Punk, Hippie, Glam, Nerdy?
Cutie :D
x Imam li kućnog ljubimca? Ako imam, kojeg i kako se zove?iaš doma životinjsko carstvo i peseka medu
x Kako glasi najbolji nadimak za mene? tonka, mrfa, cuti, zlo jedno
x Žive li moji roditelji još zajedno?da
x Jesi li me ikad vidjela kako plačem? Kada i zašto?
a jesam kad si mi sav neki emo(cionalan) i to zbog blesavih razloga poput looke, frendica koje ne dolaze na vrijeme
x Kada bih imala salatu među zubima, bi li mi to i rekla?
bi...nakon nekog vremena :D narafno da bi, i to odmah, pa nechem pustit da te netko zaebava zbog fakin salate
x Od 1 do 10 koju bih ocjenu dobila u kategoriji 'osobnost'??
ma 11 :)
x A koju u kategoriji 'izgled'??
isto zato ke si najkjuti grl koju žnam
x Što te najviše živcira na meni??
kad nećeš obuć dekoltiranu majcu
x Kada bi mogla promjeniti nešto na meni, što bi to bilo??
a neb niš, takva si kakva si i nekim promjenama to više nebi bila ti
x Kada bi mogla otići sa mnom na bilo koje mjesto, gdje bi to bilo??
u pulu
x Vjeruješ li mi?
narafno da da
Slika nije savršena,ne mora ni biti,mislim da osmijeh govori koliko sam sretna i koliko to savršeno zvuči.
Zapravo,sjetila sam se koliko smo vremena prije provodile zajedno,koliko smo se zabavljale i kako nam je dobro bilo...U jednom trenu pomislila sam da je stvarno došao kraj jer je sve nestajalo.Nisam vidjela smisao truditi se jer sam pala u drugi,stražnji plan.Pojavili su se novi ljudi,nove frendice,novi dečki,a i sama sam gledala ka nekim drugim poznanstvima.Učinilo mi se da više vjeruješ nekim ljudima iz prolaza nego meni.Zaboravila si da si ti ta koja me naučila da budem hrabra,borim se za sebe i ne dopustim drugima da me tlače.Zbog tebe više cijenim samu sebe,ali ponekad me ljute tvoji ispadi i što odmah posumnjaš u mene,što si u stanju reći puno toga ružnoga,a ne zaslužujem to.Zato se i u zadnje vrijeme osjećam nepoželjna u tvome društvu i izbjegavam sve to ma koliko bolilo.A boli,bila si velika podrška.Za skoro raspadanje kriva sam koliko i ti.
Bezbroj puta sam ti rekla da te volim i još stojim pri tome.I ono što je moje ne puštam tek tako od sebe,ali ne želim se nametati da bi me prihvatila.Znaš,danas sam shvatila koliko mi puno značiš.Ne želim rastanak.Želim da nam bude još zabavnije nego prije,želim još puno više.Treba mi tvoja podrška.
utorak, 24.02.2009.
Someone finds salvation in everyone
Another only pain
Someone tries to hide himself
Down inside himself he prays
Someone swears his true love
Until the end of time
Another runs away
Separate or united
Healthy or insane...
Budi strpljiv.
Budi otvoren.
Sjeti se posebnih trenutaka.
Imaj samopouzdanja.
Vjeruj u čuda.
Nadaj se.
Budi iskren.
Budi otkačen.
Ne brini se.
Zaboravi probleme.
Ispunjavaj obećanja.
Radi.
Rasti.
Budi ono što jesi. (To be yourself is all that you can do)
SMIJ SE SVIM SRCEM.
UŽIVAJ U ŽIVOTU.
...even when you've paid enough
been put upon or been held up
with every single memory of
the good or bad, faces of luck
don't lose any sleep tonight
i'm sure everything will end up alright
you may win or lose...
petak, 13.02.2009.
Znaš, ovaj svijet je samo tvoj.
Ma ne znam zašto pišem o promjenama kad je život postao toliko statičan,meni treba više od ovoga.Iako smo se našli oči u oči sa krizom,moralnom izopaćenosti i mnoštvom razno raznih problema,zašto bih ja jedna sedamnaestogodišnjakinja se morala u svojim najboljim godinama brinuti za svoju bližu,a i dalju budućnost?Toliko tereta je palo na moja leđa,toliko toga se odjednom od mene očekuje.Stvari bi se činile jednostavnijima da znate kome,kada i zašto vjerovati.
Problem broj 1:
Dakle iz nekog požrtvovanog razloga,roditelji vas pošalju nekome tko vas može školovati.Zauzvrat od vas se očekuje da cijenite to,budete uvijek pristojni i ne žalite se koliko god novi stanari bili naporni i nemogući.I naravno,vikendima ste uvijek sa roditeljima u svojem pravom domu.
Problema broj 2:
Iz pomalo hirovitog razloga,ostave vam još i na brigu stariju ne baš stabilnu osobu,jer se nekome prohtjelo otputovati.Još da taj netko nema kroničnih problema sa alkoholom i da se ne morate brinuti za ono ogromno pseto te kako uopće nekome svaki dan nakuhavati ručak,bilo bi sve u redu.
Problem broj 3:
Ne da vam se više ići u školu jer vam se gubi svaki interes za bilo kakvim znanjem.Izluđuje vas sama pomisao na državnu maturu kao i na činjenicu da bi trebali početi čitati lektiru.Ma na samu činjenicu učiti nešto što vas ne zanima.Srećom da nemam problema s predmetima koji me zanimaju,ali kad znate da je nešto obvezno to je još jedna moguća gnjavaža.Ili kad neki profesori misle da su užasno zanimljivi svojim pričama iz privatnog života i očekuju da i nama bude smiješna svaka njihova riječ.Mislim,na šta sve neću još naletiti u svome školovanju.
Problem broj 4:
Kako se izvući sa maltretiranja na tzk-u?Za ovo nisam još pronašla zadovoljavajući odgovor.
Problem broj 5:
Živcira me ovo vrijeme.Čas je -10,čas +10.Malo kiša pada,malo snijeg,a onda i sunce sija.Mislim da tek sada uviđam da sam prokleti meteoropat.
Problem broj 6:
Nekima treba oduzeti mobitel jer se i previše služe s njime.Treba osmisliti i novi zakon za svakodnevno psihičko maltretiranje tom napravom.Ili se jednostavno pravite da su vam tonovi ugašeni,pa ako vas i 10puta dnevno zovu,nešto nije u redu sa mobitelom.
Problem broj 7:
Izlasci subotom završe gotovo u 90% slučajeva u suzama.Razloga ima puno i bez dodatnog utjecaja.Žalim za prošlim ljetom.Sumnjam da će se ikad ponoviti.
Problem broj 8:
Nedostatak nove glazbe.Sve je već poslušano ili toliko loše napravljeno da se ne može slušati.U potrazi sam za novim stvarima.
Problem broj 9:
Kronična neispavanost
Problem broj 10:
Nešto što se zovu „prijatelji“
Problem broj11:
Povjerenje.
Veoma bitno i od presudne važnosti.Ako nema toga,nema ni ničega dalje.Kao i što bi se ljudski odnosi trebali temeljiti na iskrenosti,mada ona ponekad bolila.
Problem broj 12:
Ako još jednom negdje vidim ona srčeka ili čujem spike poput onoga što kupiti za Valentinovo,mislim da ću se zbljuvati.Čista komercijala.Nije to ni praznik uopće niti dan kad se slavi ljubav.Onaj tko zna što je ljubav zna i da se ona ne iskazuje samo jednim danom u godini.
Btw,to ne znači da nisam još uvijek u potrazi za nečim što se zove ljubav.Samo me zanima tko će mi dati instrukcije iz tog dijela.
Problem broj ne pamtim više koji..
Našlo bi se tu još štošta problematičnog,ali i ovako se post odužio.
Prošli vikend imala sam priliku otići na promociju novog albuma grupe Adastra.Ma bilo je savršeno. Super atmosfera,doživljaj,kao i sami izvođači i publika.Dečki,samo tako dalje nastavite!!!
Sami sebe uvjeravamo kako će život biti bolji kad završimo školu,faks,nađemo posao,vjenčamo se,dobijemo djecu i tako dalje,ali uvijek se na putu nađe neka nova prepreka,iskušenje,nedovršen posao ili nedovoljno pažnje.Možemo mi tako i do proljeća,do ljeta,do jeseni,do zime,do druge godine,ma dok ne umremo,ali jednom neće biti prilike za iznova,za novu šansu,za nadoknaditi propušteno.Zato nema boljeg vremena za sreću od sadašnjeg.Pred nama je vikend i novi tjedan pun novih izazova i mogućnosti,na nama je da krenemo u pobjede.
Znaš, ovaj svijet je samo tvoj.
